Fitzroy Maclean: BOMBARDOVANJE LESKOVCA 1944.

Mnogi Leskovčani, uključujući i one koji su preživeli bombardovanje 1944. veruju da su bombardovanje izveli Britanci, zahvaljujući i knjizi Fitzroya Macleana, škotskog plemića, vojnika, političara i Churchillovog čoveka na Balkanu, koji u svojoj knjizi o ratu na Balkanu ne precizira ni vreme napada na Leskovac, ni ko je tačno izveo napad.

Sokolski dom u Leskovcu pogođen je za vreme savezničkog bombardovanja Leskovca 6.septembra 1944.

Maclean je konačnoj odluci da se Leskovac teško bombarduje posvetio najkraći pasus sa 3-4 kratke rečenice, preletevši preko događaja koji su do takve odluke doveli. Više mesta posvetio je opisima prirode i nadanjima saveznika da će, s obzirom na glasine da je u gradu velika koncentracija nemačkih vojnika i tenkova,njihova akcija postići veliki uspeh:

Sutradan, prvi dan operacije RATWEEK, osvanuo je lijep i vedar. Borba što se vodila te noći bila je završena. Neprijatelj se povukao prepustivši onaj hrbat partizanima. I tako je sada sve bilo tiho. Napad na željezniču prugu bio je predviđen za tu noć. Partizani su imali zadatak da napadnu dvije tačke sjeverno i južno od Leskovca, da dignu u zrak mostove i unište što veći komad pruge. Sam grad Leskovac, sjedište jakog njemačkog garnizona a sudeći prema glasinama i sjedište velikog broja njemačkih oklopnih vozila, bio je prepušten savezničkim zrakoplovnim snagama. Nadali smo se da će se time postići dvostruki učinak: osim stvarne štete koju će zračni napadaj nanijeti transportnim i drugim uređajima, prodrmat će moral miješanog njemačko-kvislinškog garnizona pa će tako neprijatelj biti manje otporan prema partizanskoj akciji protiv željezničke pruge koja se imala izvršiti te noći.

Dok smo doručkovali, dojuri k nama Bill Campbell s brežuljka na kojem je instalirao svoj radio-odašiljač. U ruci je držao veoma hitnu poruku koju je upravo primio. Došla je od Billa Elliota koji nam je javljao da su zrakoplovna izviđanja potvrdila glasine o prisustvu svakovrsnih neprijateljskih oklopnih i motornih transportnih vozila u Leskovcu pa je zbog toga odlučeno da se napad izvrši teškim bombarderima. Tačno u jedanaest sati i trideset minuta Leskovac će napasti formacija sa pedeset letećih tvrđava.

Kad se približio određeni čas, sakupili smo se u maloj grupi na vrhu brežuljka i stali čekati. Opazivši kako čekamo da se nešto dogodi, pridružilo nam se nekoliko seljakinja i jedan starac iz sela pa su i oni stali zuriti u dolinu. Milju ili dvije pred sobom vidjeli smo bijele kuće Leskovca na toplom jesenskom suncu. U krošnjama drveća cvrkutale su ptice. Iz obližnje bare od vremena do vremena čulo bi se kreketanje kojeg žapca, a u kukuruzu su zujali bezbrojni kukci. Teško bi bilo zamisliti spokojniji prizor. Dok sam tamo stajao i čekao, nastojao sam da svoje misli usredsredim na njemački garnizon i posade njemačkih tenkova, a da ne mislim na stanovništvo gradića - sitne zemljoposednike, trgovce i željezničare, starce, žene i djecu - što su hodali ulicama za svojim svagdanjim poslom.

Jedanaest sati i dvadeset minuta. Jedanaest sati i dvadeset pet minuta. Još uvijek ništa. Seljacima je dosadilo čekanje pa su se počeli pomalo razilaziti. U jedanaest sati i trideset minuta načelnik štaba pogleda prvo na svoj veliki ručni sat a onda radoznalo u mene. Stao sam se pitati nije li se možda dogodila neka tehnička greška.

A onda, gotovo i prije nego smo spoznali što se zbiva, dogodilo se ono što smo čekali: začulo se zujanje motora, isprva jedva primjetljivo, a onda sve jače. Pogledavši uvis, spazili smo na velikoj visini nekoliko redova aviona kako spokojno jure u određenom pravcu dok im krila blistaju na suncu. Seljaci su ih stali brojiti: šest, deset, dvadeset,trideset, još ih nikad nisu vidjeli toliko! Eto ih već nad ciljem i preko njega! U taj čas odjednom se učinilo da je čitav Leskovac odletio u zrak u pravom orkanu dima, prašine i ruševina. Do naših ušiju doprla je strašna buka, tako jaka da se činilo kako će nam prsnuti bubnjići. Kad smo ponovo pogledali u nebo, leteće tvrđave i dalje su letjele spokojno u određenom pravcu, ali sada već kao srebrnaste tačke u daljini. Nekoliko sekundi poslije toga zamrla je buka njihovih motora a oko nas je ponovo zavladala tišina koju je prekidalo samo naricanje neke žene. Kazali su mi da ima rođaka u gradu. Ostaci Leskovca ležali su pred nama pokriveni dimom dok je nekoliko kuća obavio žestoki plamen. Čak su i pratizani bili potreseni.

Knjiga "Rat na Balkanu" Fitzroya Macleana može se naći u čitaonici Narodne biblioteke "Radoje Domanović" Leskovac.

Fitzroy Maclean je kasnije izjavio da je zbog korišćenja prekomerne sile operacija RATWEEK bila nalik lomljenju lešnika maljem.