RICHARD CHAMBERLAIN 1934-2025
- Jovana Dimitrijevic
- Mar 31
- 4 min read

Kralj malog ekrana osamdesetih godina, Richard Chamberlain je najpoznatiji po ulozi sveštenika u seriji "Ptice umiru pevajući". Ko nije gledao televiziju sa samo dva kanala gde se na sledeću epizodu omiljene i, verovatno, jedine serije čeka po nedelju dana, ne zna šta je iščekivanje u vremenima kad je sve dostupno na klik. Serije su išle petkom i subotom uveče. Nije bilo reprize, ili retko, osim za serije u okviru Noćnog programa. Ovu ljubavnu priču između katoličkog sveštenika i prelepe mlade žene, svi smo pratili bez daha. Televizija osamdesetih imala je najlepše ljude na planeti, nešto što Netflix danas ne može da utuvi je da ljudi vole romansu i vole lepotu a Richard Chamberlain je bio otelovljenje toga. Kad su jugoslovenske novine počele da prenose glasine stranih tabloida da je Richard homoseksualac, nije me bilo ni najmanje briga jer to ni najmanje nije kvarilo fantaziju koju nam je svima pružao. Imam da ispričam anegdotu koja potvrđuje da je verovatno bio čovek na svom mestu, i dobar i lep. Kome se žuri, neka pređe odmah na poslednji pasus.
Negde 2013. godine naletela sam na neku fotografiju, možda je bila Guya Bourdina i učinilo mi se da je u nju uključen portret glumca iz serije "Na tajnom zadatku" koji se slučajno ubio na snimanju te serije 1984. Zapravo, na slici je bio John Travolta, ali sam počela da tražim šta se zapravo desilo, taj glumac/model se zvao Jon-Erik Hexum i izgledao je kao Brad Pitt 2.0 a serija je zbog njega bila hit i svi smo gledali. Kakav šok kad je na naslovnoj strani Sedam TV dana, onog TV programa koji smo svi kupovali, osvanula njegova slika i vest da se nesrećnim slučajem ubio jer se igrao pištoljem na setu u pauzi snimanja. Iskopala sam neke interesantne informacije na internetu, pošto je tada bilo još dosta foruma i blogova gde su ljudi slobodno komentarisali, videla sam da su neki od svedoka tog samoubistva u svojim onlajn komentarima promenili svoje svedočenje.
Sad, ne znam kakvi su zakoni od države do države SAD, ali mislim da ako samo jedan svedok promeni izjavu, istraga se ponavlja. Ne znam da li to važi za onlajn izjave ili osoba mora da ode u policiju i zvanično povuče ili porekne ono što je rekla, ali u svakom slučaju, ništa se nije desilo. Hexum je bio donor organa pa su njegove lepe oči i druge organe razdelili drugim ljudima a industrija se zaklinjala kako će tražiti da se promene zakoni kako bi se ovakve nesreće ubuduće sprečile, što znamo da nije uspelo kad je na snimanju "Vrane"u sličnoj nesreći skoro deset godina kasnije, 1993. poginuo sin Bruce Leeija, Brandon Lee. A onda je Alec Baldwin slučajno ubio kamermanku. Ono što se najčešće dešava je da nestručna lica barataju oružjem na setu, koje je sve pravo. To nisu igračke, to su pravi pištolji, jedino je punjenje slabije. Obično producent zatraži da se otključa ormar sa rekvizitima nakon što je rekviziter otišao kući, zato što iznenada donesu odluku da odrade neku scenu istog dana i time uštede troškove snimanja nekog drugog dana. Prosto, glupost je neuništiva i to ne može da se spreči donošenjem zakona koji će ionako da prekrše. Pravo je čudo što se ovakve nesreće nisu dešavale češće, pogotovu osamdesetih kada su akcioni filmovi bili najisplativiji žanr i najviše se snimali.
Da ne dužim, Hexuma je u seriji zamenio Antony Hamilton koji je kasnije takođe prerano i tragično umro od posledica AIDS-a. U toj onlajn istrazi, privukao mi je pažnju neki gay forum gde su pričali o Antonyiju, naizgled ljudi koji su ga lično poznavali. Uđem ja na taj forum bez neke posebne provere osim da sam 18+ a tamo Richard Chamberlain glavom i bradom, apsolutno i stopostotno on sa svojom slikom na avataru i vidim da mu se drugi obraćaju kao da ga lično poznaju, spominju neke zajedničke događaje iz prošlosti, mesta na kojima su bili, klubove u koje su izlazili, filmove i serije u kojima je igrao, daju mu komplimente i sl. i on odgovara s tolikom skromnošću i poštovanjem prema svima, ljudi moji, onakvo poštovanje koje je postojalo na tom gay forumu danas ne postoji ni u porodici ni u bilo kojoj instituciji. I on tu nije došao da bi gledao piletinu, nego je svima davao očinske savete da se čuvaju, da čuvaju svoje zdravlje, da se ne drogiraju, da se paze seksa pod uticajem opijata, da se bore protiv seksualne zavisnosti, da budu podrška prijateljima... Ovo nije bilo kao Twitter. Osećala sam se kao da sam slučajno videla kroz prozor nečiju intimu. I onda sam ga zatvorila i odlučila da zaboravim koje je to mesto, kako sam dospela tu, koji su linkovi, bacim ključ u reku i nikada više ne budem uljez u vrtu čoveka koji zaslužuje da u njemu bude zaštićen i obožavan.
Za gledanje, osim njegovih serija, preporučujem film The Last Wave (1977), triler/fantaziju baziranu na kulturi Aboridžana. Ne mnogo poznat, ali mnogo interesantan film koji bi se dopao Jungu. Reditelj je Peter Weir čiji film Picnic at Hanging Rock (1975) svi obožavamo.


